ŠTO SMO SVE SPREMNI NAPRAVITI DA PREŽIVIMO?
Posljednje dvije godine svakodnevicu nam oblikuje jedna stvar: pandemija virusa COVID-19. Nešto stariji čitatelji od mene sjetit će se da ovo nije prva pandemija koja je zadesila Hrvatsku (ili svijet). 1972. mnogi pamte po izbijanju epidemije velikih boginja ili variole, a 1918. godinu arhivski izvori po španjolskoj gripi. No, pamćenje čovječanstva znatno je duže od 20. stoljeća te čitajući povijesnu ili etnološku literaturu nailazimo na zanimljive podatke o suživotu bolesti i ljudskog roda.
Prije svega, zanimljivo je primijetiti da se drugačije tretiraju bolesti pojedinca i bolest koja zahvaća više pojedinaca istovremeno ili čak cijelu zajednicu. Prije dva tjedna tražili smo odgovor na prvo pitanje, a danas ćemo se pozabaviti kolektivnim bolestima.
U tome će nam pomoći knjiga kultna knjiga etnologije i kulturne antropologije autora Jamesa G. Frazera „Zlatna grana“. Frazer se u njoj upustio u iscrpno istraživanje ljudske povijesti i obrednih praksi kroz vrijeme. Tako se dotaknuo i načina nošenja ljudskih zajednica s dugotrajnim bolestima. O kakvoj se god bolesti radilo zajednica je morala pronaći način da je se riješi jer je takva situacija mogla dovesti do izumiranja čitave zajednice. Stoga su mjere koje su bile poduzimane bile drastične.
Predmoderne zajednice smatrale su da su uzrok bolestima zle sile. No, zanimljivo je primijetiti da nisu smatrali da su se na njih okomile bez razloga, već su mislili da je to zbog toga što su previše griješili. Količina njihovih grijeha dovela je do pojave bolesti među njima koja im je prijetila istrebljenjem. Stoga su se uticali magijskim postupcima kako bi je otjerali. Tjerali su je izvan njihovog naselja, na daleku pučinu mora, pa čak i na teritorij protivničkih zajednica.
Načini kako su ih tjerali su različiti. Najblaži su oni kad svećenik ili kralj obredom pokušavaju udovoljiti zle sile i zamoliti ih da ih napuste. Potom po silini slijede oni u kojima sudjeluje više osoba, a uključuju simboličko ili realno protjerivanje zlih sila. Simboličko je kad se, na primjer, žustro udara bičevima po zraku misleći da tako udaraju zle sile i tjeraju ih. Realno je korištenje predmeta koji postanu slika i prilika svega lošeg te se taj predmet uništava na razne načine (zakopava, utapa, spaljuje).
Najokrutniji način je prinošenje ljudske žrtve. Ljudska žrtva koja se prinosila u razrađenom ritualu predstavljala je sve grijehe skupljene na jedno mjesto, u obliku onoga što je jednoj zajednici najdragocjeniji – životu jednog njihovog člana. Frazer donosi mnoštvo primjera ljudskih žrtava. U nekim su zajednicama to bili sami kraljevi ili vrhovni svećenici za koje se smatralo da su odgovorni kako za blagostanje tako i za pošasti. U drugima su to to pak bili posebno odabrani ljudi, često skitnice, siromasi ili bogalji svih vrsta, kojima je prije žrtvovanja ukazivana velika čast i priređen luksuzan život.
„Zlatna grana“ objavljena je 1890. godine. Autor James Frazer u njoj donosi pregled obreda po cijelom svijetu u razdoblju od antike pa do njegovog doba. Uspoređujući o čemu je on pisao s onim čemu danas svjedočimo lako možemo uvidjeti da iz povijesti nismo naučili ništa.
Janja Kovač