STE POSPRAJLI VRTA?
Jesensko vrijeme donosi posljednje plodove u vrtovima koje smo brižno njegovali cijelog ljeta (i godišnjeg doba i cijele jedne kalendarske godine). Za ubiranje tih zadnjih plodova Međimurci znamo reći: „Soseda, ste posprajli vrta?“(Jer, naravno, jako rado guramo nos u tuđe vrtove.)
Kroz cijelo ljeto, a posebno jesen, ubiremo plodove s vrta i spremamo ih na različite načine kako bi što duže izdržali svježi i nepokvareni. Danas, kad su nam trgovine s bogatim izborom voća i povrća cijele godine nadohvat ruke, ni ne shvaćamo koliko je to skladištenje voća i povrća bilo bitno još prije samo 50 godina. Konzervirano voće i povrće bilo je izvor vitamina i šećera preko zime. Ove su dvije tvari bile itekako potrebne kako bi se odoljelo raznim bolestima, ali i spriječila glad.
Na vrtu nam rastu različite vrste voća i povrća od kojih se pojedine skupine skladište na drugačiji način. Počinimo s onim najlakšim – krumpirom. Njega iskopavamo iz zemlje i najbolje ga je staviti u drvene prozračne sanduke. Ako ste u mogućnosti, izradite sami svoj sanduk koji ima otvor s donje strane kroz koji vadite krumpire. Vrh sanduka je dobro pokriti kako krumpiri ne bi proklijali ili se pokvarili u kontaktu sa svjetlošću. U podrum možete staviti i mrkvu i hren. No, njih zakopajte u zemlju ili pijesak tako da cijeli plod bude pokriven.
Podrumi bi trebali biti suhi i prozračni s temperaturom od 2 do 5 stupnjeva. Smočnice (špajze) također trebaju biti suhe i redovito provjetravane, no nešto toplije s temperaturom do 15 stupnjeva.
Lisnato povrće nemoguće je čuvati svježe stoga ga moramo čuvati uz pomoć soli. Najbolji primjer je zelje (ilitiga kupus) koje tradicionalno „režemo“ svake jeseni. Narezano zelje pohranjuje se u drvenim ili plastičnim bačvama. Najveseliji dio kod rezanja zelja je „gaženje“. To obično rade djeca koja bosim (po mogućnosti opranim) nogama gaze zelje kako bi ispustilo vodu.
Za neke plodove se sama priroda pobrinula i učinila ih trajnijima. Tako jabuke i kruške možemo damo pobrati i posložiti u prozračne drvene sanduke. Ako ih želimo dodatno zaštiti možemo ih odvojiti papirom kako pokvareni plodovi ne bi pokvarili svoje susjede.
Papriku, krastavce, luk ili cvjetaču obično kiselimo. Plodove očistimo, narežemo na manje dijelove, posložimo u staklenke i zalijemo prevrelim octom. Ovako konzervirani plodovi mogu stajati mjesecima.
Voće obično konzerviramo kuhanjem. Bilo koje voće možemo narezati na manje dijelove te prokuhati u ušećerenoj vodi. Tako dobijemo kompot. Popularniji način je „pečenje“ pekmeza. Ovom metodom se voće usitni do neprepoznatljivosti, no i dalje zadrži vitamine i šećere. Prizor špajze s policama punima bakinog pekmeza je vjerojatno dobro poznat svima.
Pravilnim konzerviranjem jesenskih plodova možemo duže vremena jesti domaće uzgojenu hranu koja nije tretirana pesticidima. Učimo od naših baka.
Janja Kovač