Običaji

U ZAVIČAJNOJ ZBIRCI “JOSIP HUNJADI”

U ovotjednom tekstu nakratko skrećem s teme međimurskih orguljaša o kojoj pišem od rujna ove godine. Razlog je tome moj nedavni posjet Zavičajnoj zbirci „Josip Hunjadi“ u Svetoj Mariji. Zbirka me se iz više razloga dojmila pa ću u nastavku podijeliti svoje dojmove s vama.

Zavičajna zbirka „Josip Hunjadi“ smještena je u prostorijama Doma kulture u Svetoj Mariji. Zbirka djeluje kao dio Kulturno-umjetničkog društva „Ivan Mustač-Kantor“. Počeci Zbirke sežu u 1996. godinu kada je Josip Hunjadi iz Svete Marije Kulturno-umjetničkom društvu „Ivan Mustač-Kantor“ posudio dvjestotinjak predmeta za potrebe izložbe. U narednim je godinama u KUD–u oformljena etno sekcija koja je nastavila s prikupljanjem predmeta za buduću zbirku. U sjećanje na sumještanina koji je članove KUD–a potaknuo na prikupljanje i čuvanje etnografske građe, zavičajna je zbirka nazvana „Josip Hunjadi“.

Zavičajnu zbirku „Josip Hunjadi“ posjetila sam u društvu Lidije Bajuk i Zvjezdane Jembrih. Ispred Doma kulture u Svetoj Mariji dočekao nas je gospodin Miljenko Kanižaj, voditelj Zbirke. Gospodina Kanižaja upoznala sam 2015. godine za vrijeme jednog terenskog istraživanja u donjem Međimurju i još mi je otada u sjećanju ostala njegova neposrednost i vedrina. Gospodin Kanižaj bio je ujedno i naš vodič po Zbirci. Prezentaciji svakog je predmeta Zbirke pristupio s primjetnom voljom i strašću, detaljno nam ispričavši o namjenama pojedinih predmeta te o njihovu podrijetlu.

Zavičajna zbirka „Josip Hunjadi“ danas broji više od 1300 predmeta, što je čini jednom od opsežnijih etnografskih zbirki u Međimurju. Nedostatak adekvatnog prostora za pohranu i izlaganje opsežne građe boljka je s kojom je suočena većina etnografskih zbirki u Međimurju, pa tako i Zavičajna zbirka „Josip Hunjadi“. U fundusu Zavičajne zbirke „Josip Hunjadi“ predmeti su koji svjedoče o kućnom i gospodarskom životu ljudi iz Svete Marije i okolnih sela u 19. i 20. stoljeću. Iako je bilo pokušaja, Zbirka nije inventarizirana. Stručna bi obrada Zbirci nesumnjivo priskrbila dodatnu dimenziju kvalitete.

U Zbirci se čuva i stara harmonika Ivana Mustača-Kantora.

Nekada su se i bomboni pravili kod kuće. 

Iste su se cipele generacijama nosile u jednoj obitelji. Zamijenio bi se tek potplat. Pravi primjer danas popularne zelene filozofije “reduce, reuse, recycle”. 

Na fotografiji je drvena kutija iz 1890. godine u kojoj je zlatar, potpisan kao “Varga Cipri”, čuvao sitne potrepštine za rad (npr. živa, priručna vaga, dozvola za zlatarenje). 

U Domu kulture u Svetoj Mariji, u produžetku Zavičajne zbirke „Josip Hunjadi“, djeluje i udruga Svetomarska čipka koja njeguje vještinu izrade čipke na batiće kakvu su u prošlosti izrađivale žene iz Svete Marije i okolnih sela. Svetomarske su čipkarice također izuzetno srdačne u prezentaciji svojih vještina zainteresiranim posjetiteljima. Razlog više za posjetiti Svetu Mariju.

Lea Šprajc

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.