Uncategorized

MEĐIMURSKI ĐACI U BERVAROVOJ ORGULJAŠKOJ ŠKOLI

Za početak, kratak podsjetnik. U prethodnom sam tekstu pisala o Bervarovoj orguljaškoj školi u Celju, koju je 1899. godine osnovao Karlo Bervar, slovenski orguljaš, skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog. Zašto upravo o toj školi i na koji je način ona povezana s međimurskom kulturom, tradicijom i poviješću kao krovnom temom ove kolumne? Naime, Bervarovu su orguljašku školu u Celju svojedobno pohađali i neki znameniti Međimurci. Florijan Andrašec iz Dekanovca, Ivan Mustač iz Svete Marije, Vinko Balog iz Kotoribe, Andrija i Katarina Lesinger iz Macinca i drugi. O programu Bervarove orguljaške škole u općenitim sam crtama pisala u prošlome tekstu (trogodišnje školovanje, petnaestak obrazovnih predmeta, Bervar kao glavni predavač). Danas ću se osvrnuti na izvore koji svjedoče o tome kako su se pojedini međimurski đaci snalazili u Bervarovoj orguljaškoj školi u Celju.

Godine 1918, svršivši prvu godinu školovanja, pisao je Florijan Andrašec Vinku Žgancu o zahtjevnosti programa Bervarove orguljaške škole te o financijskim neprilikama u Celju:

Velečasni gospodine, evo sad vam napišem sve kak je i kak bude jer sam već sve ispitan, dakle, mislim da za drugo letnika budem zeti, samo izda me vnogo muke čeka, jako mnogo moram svaki dan igrati tak da me sve boli i brez svake falinge svako zadačo moram zigrati, (…) Hrana je slaba vu jutro malo kave i malo kruha, polne največ pot samo jedna hrana bez kruha, večera isto tak bez kruha i samo jedna hrana, a vu varašu nikaj ne dobiti (…)

Štiklec iz vremena Andrašecova školovanja u Celju donosi i Andrašecov nećak, opat Tomislav Andrašec, u objavljenu pismu upućenom krajem 70-ih godina 20. stoljeća Franji Božiću, pjesniku i baštiniku Andrašecove ostavštine:

Ja se sjećam da je imao jednu veliku mapu prekrasnih crteža i slika koje je slikao kao đak u Celju. Pitao sam ga kako je dospio toliko slikati pa mi je odgovorio: “Znaš Jožek, ja sam ti u Celju stanovao kod šintara i navek smo jeli konjsko meso, a ta ti hrana daje inšpiracije.”

Andrija Lesinger iz Macinca u Celju se školovao za orguljaša od 1918. do 1921. godine. Uspjeh tada devetnaestogodišnjeg Andrije Lesingera na završnom ispitu Bervarove orguljaške škole 1921. godine zabilježen je u časopisu Sveta Cecilija:

Školu je polazilo g. 1920./1921. 24 učenika te jedna učenica. Trojica od učenika bili su Međimurci-Hrvati, koji su te godine apsolvirali: Andrija Lesinger iz Macinca s odličnim, Vinko Pintarić iz Preloga i Matija Kos s dobrim uspjehom. Bervarova je škola dala dosada Međimurju šest orguljaša i jednu orguljašicu, od kojih su: sadašnji orguljaš Ivo Mustač u Sv. Mariji i ovogodišnji apsolvent Andrija Lesinger sa sestrom si Katarinom izišli iz škole kao najspremniji i najoduševljeniji propagatori hrvatskog cecilijanizma.

Autor citiranih je riječ macinečki župnik Ignacije Lipnjak. Upravo je Lipnjak 1918. godine uputio mladog Lesingera na školovanje u Celje.

Velečasni Lipnjak u orguljašku je školu u Celje poslao i petnaestogodišnjeg Ivana Mustača iz Svete Marije. Mustaču je, kao tada najmlađem učeniku škole, u prvoj godini školovanja u Celju podršku pružao stariji kolega Vinko Balog iz Kotoribe. Zanimljivo je da je Vinko Balog trogodišnji program Bervarove orguljaške škole uspješno svladao svega u jednoj školskoj godini.

Lea Šprajc

 

Izvori:

BARTOLIĆ, Zvonimir. 2008/2009. Međimurski pjesnik, slikar, kipar i skladatelj Florijan Andrašec. Njivice: Franjo Božić.

LIPNJAK, Ignacije. 1921. “Orguljaška škola u Celju”. Sveta Cecilija 15/5:130.

VUK, Miroslav. 1983. “Međimurski orguljaši: Vinko Balog”. Sveta Cecilija 53/3:55–57.

VUK, Miroslav. 1986. “Međimurski orguljaši: Andrija Lesinger. Sveta Cecilija 56/1–2:23–24.

VUK – CROATA, Miroslav. 2002. Hrvatske crkvene i svjetovne popijevke Florijana Andrašeca kantora u Dekanovcu u Međimurju. Zagreb: Franjo Božić.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)